Poštovane kolegice i kolege, drage uzvanice i uzvanici,

danas ćemo razgovarati o izazovima pred nama, ali i rješenjima koja će nam pomoći da nastavimo jesti zdravu, sigurnu i kvalitetnu hranu.

U svijetu koji se brzo mijenja, suočavamo se s brojnim čimbenicima koji utječu na hranu koju svakodnevno konzumiramo, a nekoliko najvećih izazova bih danas željela posebno istaknuti.

Prvi izazov u području sigurnosti i kvalitete hrane je skimpflacija, a riječ je o smanjenju kvalitete proizvoda uz zadržavanje cijene.. Svi smo primijetili kako neki proizvodi danas sadrže slabije i često nezdravije sastojke nego prije uz slabiju nutritivnu vrijednost. Primjeri u našoj regiji zorno prikazuju kako je smanjenje količine visokokvalitetnih sastojaka u popularnim prehrambenim artiklima postao trend, dok cijene ostaju iste ili rastu. Prema istraživanjima diljem Europe, skimpflacija posebno pogađa osnovne prehrambene proizvode koje većina ljudi svakodnevno konzumira. To često prolazi nezapaženo jer se proizvođači oslanjaju na navike potrošača, ali učinak na zdravlje građana može biti značajan.

Mnoge čokolade danas imaju manje kakaa i više šećera ili biljnih ulja, što rezultira slabijom kvalitetom proizvoda. Jogurti su nekad bili gusti zbog veće količine mlijeka ili vrhnja, a danas su razrijeđeni vodom ili sadrže dodatke poput zgušnjivača. Voćni sokovi su znali imati visok udio pravog voća, dok danas mnogi sadrže manje voćnog soka i više zaslađivača. Ove prikrivene promjene možda se na prvu čine neznatnima, ali zapravo predstavljaju ozbiljan udarac na pravo potrošača da znaju što konzumiraju, ali i za što odvajaju novac.

Uz skimpflaciju, šrinflacija je učestala pojava na našim prostorima gdje se količina ili gramaža proizvoda smanjuje uz zadržavanje iste cijene, a nekada čak i uz povećanje cijene. Građani često ne primijete smanjenje jer su pakiranja gotovo identična po obliku i dizajnu. Pakiranja mljevene kave koja su prije imala 500 grama sada sadrže 450 grama ili manje, paste za zube smanjene su sa 100 mililitara na 90, dok ambalaža ostaje iste veličine i oblikovana tako da se promjene teško primijete. Primjera je mnogo.

Svaki građanin zaslužuje jasne, točne informacije o proizvodima na policama trgovina. Ova praksa, kojom se skrivaju prilagodbe radi povećanja dobiti ili nadoknade troškova proizvodnje, ostavlja građane u poziciji da za isti novac dobivaju sve manje. To opterećuje njihove financijske mogućnosti, ali i narušava njihovu moć odlučivanja. Zaštita potrošača znači održavanje povjerenja koje građani imaju u proizvode koje kupuju. Europska unija mora voditi primjerom, pružajući građanima jasne informacije i sigurnost da ono što kupuju zaista vrijedi cijene koju plaćaju.

Sljedeći izazov odnosi se na nutritivne oznake. Nova studija francuskog Instituta za zdravlje i medicinska istraživanja potvrdila je povezanost između konzumacije hrane niske nutritivne ocjene s povećanim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, koje su glavni uzrok trećine smrtnih slučajeva u Europi 2019. godine. Stroži kriteriji za nutritivne oznake su korisni za zdravlje potrošača, a posebno za proizvode s previše šećera ili soli. Proces donošenja zajedničkog nutritivnog indikatora za Europsku uniju još uvijek traje.

Čak 84% građana Hrvatske smatra da bi nutritivna oznaka trebala biti obvezna na svim prehrambenim proizvodima. Rezultati istraživanja koje sam provela pokazuju kako nutritivne oznake znatno utječu na informiranost potrošača i njihov izbor hrane, što na kraju ima direktan utjecaj na zdravlje. Uvođenje jedinstvene nutritivne oznake na razini Europske unije predviđeno je još za kraj 2022., no, unatoč osam postojećih različitih sustava označivanja, odluka nije donesena – prvenstveno zbog pritiska industrije. Štoviše, utjecaj industrijskog lobija će biti još jači i izraženiji uz veću potporu unutar Europskog parlamenta. Ono što nas ohrabruje je činjenica da će novi povjerenik Europske komisije za poljoprivredu imati zadatak unutar prvih 100 dana novog mandata izraditi viziju za poljoprivredu i hranu koja će biti važna za nutritivne oznake jer će postaviti temelje za održiviji i zdraviji prehrambeni sustav unutar Europske unije. Vrijeme će pokazati kada i na koji način će se uvesti jedinstvene nutritivne oznake, ali svaka odgoda i nenalaženje kompromisa na razini EU-a imat će izravan učinak na zdravlje građana i njihov povećan rizik od kardiovaskularnih bolesti zbog nepotpunog ili neinformiranog odabira pri kupnji namirnica.

Nutritivne oznake na prehrambenim proizvodima danas su ključan alat kojim se potrošačima omogućuje izbor zdravih i kvalitetnih namirnica. Građani moraju brzo i jednostavno razumjeti nutritivnu vrijednost proizvoda kako bi birali ono što je najbolje za njihovo zdravlje i zdravlje njihovih obitelji. Nutritivne oznake, poput one koja jasno prikazuje udio šećera, soli, zasićenih masti i kalorija, nisu samo informacija – one su alat zaštite i osnaživanja svakoga tko želi donijeti promišljenu odluku.

Unatoč tome, industrija često pruža otpor jasnoći u označavanju, ponekad čak i umanjujući važnost tih informacija ili ih prikazujući na nejasan način. To dovodi potrošače u položaj da nemaju sve podatke o proizvodu koji kupuju, posebno kad je riječ o onima s visokim udjelom šećera ili soli, a često se upravo takvi proizvodi pojavljuju u namirnicama namijenjenima djeci. Bez jasnih oznaka, potrošačima je izuzetno teško razlikovati nutritivno kvalitetne proizvode od onih koji su skriveno štetni.

Naša je odgovornost stvoriti sustav koji će štititi pravo potrošača na informaciju i omogućiti im da brzo i lako shvate nutritivnu kvalitetu proizvoda. Inicijative poput jedinstvenog europskog sustava označavanja mogu igrati ključnu ulogu u ovom procesu, pružajući standardiziran i lako razumljiv način prikazivanja nutritivnih vrijednosti. No, još puno posla je pred nama. Naša zadaća nije samo regulacija – već stvaranje okvira koji će osigurati da se svi potrošači osjećaju informirano i sigurno kad biraju proizvode na policama.

Sljedeći izazov s kojim se susrećemo su alternativni proteini i plant-based hrana. Alternativni proteini obuhvaćaju raznovrsne izvore proteina koji nisu iz tradicionalnih životinjskih izvora poput mesa, mlijeka i jaja. To uključuje biljne proteine, proteine iz algi, kao i kultivirano meso uzgojeno u laboratorijima. Oni predstavljaju inovativna rješenja za prehrambene sustave koji se suočavaju s rastućim globalnim izazovima, uključujući rast stanovništva, klimatske promjene i ograničene resurse. Bitnost alternativnih proteina posebno dolazi do izražaja sada, s obzirom na sve veću potražnju za hranom te potrebu za smanjenjem ekološkog otiska prehrambene industrije. Alternativni proteini također predstavljaju potencijal za rješavanje prehrambene nesigurnosti. Kako svjetska populacija raste, a dostupnost obradivog zemljišta se smanjuje, sposobnost proizvodnje proteina koji se brzo uzgajaju i koriste manje resursa može igrati ključnu ulogu u opskrbi hranom.

Nema sumnje da su to vrijedne inovacije koje mogu pomoći u smanjenju utjecaja na okoliš i ponuditi nova rješenja u prehrambenom sektoru. Međutim, važno je priznati da Europa trenutno nije spremna da prehrana bazirana na alternativnim proteinima postane primarni izvor prehrane za većinu stanovnika. Naša prehrambena kultura, kao i navike duboko ukorijenjene u tradiciji, i dalje se oslanjaju na konvencionalne izvore proteina, poput mesa i mliječnih proizvoda. Prema istraživanju koje sam provela, u Hrvatskoj samo 9% građana smatra da alternativni proteini mogu uspješno zamijeniti tradicionalne izvore proteina, dok njih 68% ne vidi razlog za promjenom prehrambenih navika.

Pritom treba reći da plant-based hrana, iako održiva, ali i skuplja, često sadrži niz aditiva i pojačivača okusa kako bi imitacija životinjskih proizvoda bila uvjerljivija i ukusnija. Mnogi potrošači, s pravom, nisu spremni bespogovorno konzumirati takve dodatke, čak ni kada im se nude u zamjenu za mesne proizvode. Potrošači moraju imati jasan i neometan izbor, a industrija ne bi smjela “gurati” alternativne proteine kao rješenje koje bi zamijenilo prirodne izvore, jer to naprosto nije opcija koju su svi spremni prihvatiti.

Umjesto da nam se nameću plant-based proizvodi kao glavna prehrambena opcija, važno je da ih razvijamo kao dodatan izvor prehrane, bez zavaravanja potrošača o njihovom sastavu ili nutritivnoj vrijednosti. Europa treba ostati svjesna i otvorena za nove izvore hrane, ali bez pritiska na potrošače ili nametanja rješenja koja još uvijek izazivaju oprez. Održiva prehrana može biti cilj kojem težimo, ali izbor proizvoda se mora temeljiti na kvaliteti, a ne na trendovima.

Sljedeći izazov odnosi se na GMO hranu. Europa je razvila vrlo stroge standarde, no pritisci industrije za deregulaciju rastu. Za razliku od nekih dijelova svijeta, gdje GMO može igrati ulogu u borbi protiv gladi, i gdje bi precizno primijenjena tehnologija mogla pružiti konkretna rješenja i pomoći u stabilizaciji opskrbe hranom, kod nas nije tako. Naglasak na zdravlje i sigurnost naših građana je na prvom mjestu. Europa ima priliku izboriti se za održivi prehrambeni sustav bez pretjeranog oslanjanja na biotehnologije. Genetski modificirana hrana otvara kompleksna pitanja, jer, realno, različiti dijelovi svijeta suočavaju se s različitim potrebama.

Mi se nalazimo u drukčijoj situaciji. Naš kontinent ima razvijen sustav poljoprivrede i snažnu prehrambenu industriju, uz rigorozne standarde koji štite sigurnost hrane, okoliš i zdravlje građana. Uvođenje GMO hrane u Europi predstavlja pitanje izbora i dugoročne vizije – pitanje želimo li naš prehrambeni sustav graditi na prirodnim, održivim principima ili se više oslanjati na korporativno vođene biotehnologije.

Uz trenutni sastav europskih institucija otvara se sve više prostora za deregulaciju GMO-a. Ovdje moramo biti vrlo oprezni, jer otklon od stroge regulative u korist industrije lako može ugroziti zdravlje i dobrobit europskih potrošača, bez stvarne potrebe ili koristi. Naše građane i poljoprivrednike moramo zaštititi od prekomjernih pritisaka tržišta koje može podrediti javno zdravlje interesima industrije.

Deregulacija genetski modificirane hrane u Europskoj uniji predstavlja brojne rizike za javno zdravlje i okoliš, a primjeri iz Švicarske, Španjolske i Portugala ukazuju na zabrinutosti koje se ne smiju zanemariti. Švicarska, koja je poznata po strogoj regulaciji genetski modificiranih organizama, nedavno je produžila svoj moratorij na genetski inženjering do 2027. godine. Ovaj potez sugerira da i dalje postoji snažan otpor prema GMO-u, čak i u zemljama sa značajnim kapacitetom za biotehnološke inovacije. Švicarska vlada procjenjuje da će joj trebati više vremena za razvoj novih pravila koja će bolje zaštititi zdravlje i okoliš, zbog čega moratorij i dalje ostaje na snazi . Ovaj primjer može biti pokazatelj da EU mora i dalje oprezno pristupiti pitanju GMO-a, kako bi se izbjegli potencijalni rizici koji bi mogli nastati zbog nedovoljno regulirane primjene genetskih tehnologija.

Primjeri iz Portugala i Španjolske također potvrđuju potrebu za oprezom. U tim zemljama, gdje se genetski modificirani kukuruz proizvodi već godinama, primijećeno je da štetnici poput kukuruznog moljca razvijaju otpornost na insekticidne karakteristike GMO biljaka. Ovakvi primjeri otvaraju pitanje dugoročne učinkovitosti i sigurnosti GMO usjeva te ukazuju na potencijalno povećanje upotrebe pesticida u budućnosti, što bi moglo negativno utjecati na okoliš i zdravlje građana.

Europska komisija trenutno preispituje regulaciju novih genetskih tehnika i očekuje se da će ubrzo donijeti novi dokument s preporukama. Potencijalni učinci na okoliš i rizici za zdravlje sugeriraju da EU treba zadržati stroga pravila kako bi se osigurala sigurnost potrošača i ekosustava.

Zato, kad govorimo o budućnosti GMO hrane u Europi, moramo imati jasnu viziju i stav. Ako dopustimo da komercijalni interesi dominiraju nad pitanjima zdravlja i sigurnosti, riskiramo dugoročno povjerenje građana u prehrambeni sustav. U ovim izazovnim vremenima, kada je prehrambena suverenost postala ključno pitanje za mnoge zemlje, Europa mora ostati predvodnik visoke kvalitete, sigurnosti i održivosti. Naša uloga nije samo prihvaćanje inovacija, već i kritičko promišljanje o tome kakvu poljoprivredu želimo za buduće generacije i hoćemo li na kraju dana moći reći da smo učinili sve za dobrobit svojih građana.

Na kraju bih se osvrnula na inicijativu koju sam još prije nekoliko godina pokrenula, a za koju bih voljela i podršku struke. Riječ je o rastućem problemu konzumacije energetskih pića, posebice kod maloljetnih osoba. Dugi niz godina upozoravam na štetnost energetskih pića na zdravlje, upravo zato jer su predstavljeni kao brzo rješenje za umor i nedostatak energije, a kriju ozbiljne rizike. Naša je odgovornost da ih prepoznamo, pričamo o njima i da ih reguliramo u skladu sa stručnim savjetima.

Vama ne moram govoriti o štetnosti kofeina, taurina i šećera jer ste vrlo dobro upoznati sa skrivenim i stvarnim učincima njihove konzumacije. Istraživanja su dokazala da prekomjerni unos kofeina može ometati razvoj mozga kod adolescenata, uzrokujući poremećaje spavanja, anksioznost i čak ozbiljnije zdravstvene probleme, a imali smo priliku svjedočiti i nekoliko smrtnih slučajeva u Hrvatskoj.

Nažalost, energetska pića često su dostupna mladima gotovo jednako lako kao i obični gazirani sokovi, što doprinosi njihovoj sve većoj popularnosti među maloljetnicima. Agresivne marketinške kampanje posebno ciljaju mlade, potičući osjećaj da su ti proizvodi fora ili da pomažu u školi, sportu i društvenom životu. Zato je važno da uložimo dodatne napore kako bismo zaštitili najranjivije skupine – prvenstveno kroz ograničenja prodaje energetskih pića maloljetnicima. Ova pića jednostavno nisu prikladna za dječje tijelo, koje je osjetljivije na učinke kofeina i šećera, a njihove štetne posljedice daleko nadilaze kratkoročnu korist od energije koju obećavaju.

Niz zemalja već je krenuo s regulacijama prodaje i marketinga tih proizvoda, uključujući zabrane prodaje maloljetnicima. Naša je odgovornost kao predstavnika zdravstvene zajednice podržati takve inicijative kako bismo zaštitili mlade od dugoročnih štetnih posljedica.

Sve češće se poduzimaju konkretni koraci u tom smjeru. Litva je još 2014. godine zabranila prodaju energetskih pića maloljetnicima, dok je Latvija isto učinila dvije godine nakon, a u najnovijem slučaju, španjolska regija Galicija početkom ove godine svrstala je energetska pića u istu kategoriju kao alkohol i cigarete. Pohvalno je što su i neki supermarketi uveli svoje inicijative za ograničenje prodaje energetskih pića maloljetnicima, što je pozitivan korak naprijed i dokaz da ne moramo uvijek čekati državu da donese zakone.

Osim regulacije prodaje, ključno je i educirati javnost – kako mlade, tako i njihove roditelje – o štetnim posljedicama prekomjerne konzumacije ovih proizvoda. Smatram kako smo s edukacijom građana na dobrom putu jer prema mom istraživanju čak 83% ljudi smatra da bi se trebalo postojati dobno ograničenje za kupovinu energetskih pića. Samo zajedničkim naporima možemo osigurati da energetska pića ne postanu novi, prihvaćeni dio svakodnevnog života naše djece. Sljedeći korak je donošenje zakona u Hrvatskoj koji će regulirati prodaju maloljetnicima. Naš cilj mora biti jasna i učinkovita strategija koja će zaštititi njihovo zdravlje, osigurati im prave informacije i stvoriti uvjete za zdrav rast i razvoj.